DAN MATERINSKOGA JEZIKA 21. VELJAČE

Međunarodni dan materinskoga jezika 21. veljače utemeljila je 1999. godine Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima (UNESCO) s ciljem očuvanja lingivističke raznolikosti i promicanja obrazovanja na materinjem jeziku.

Obilježavanje ovog dana, na prijedlog knjižničara Josipa Jelčića, organizirano je u našoj školi u petak 18. veljače 2022. s predavanjem na temu prezimena u hrvatskom jeziku.

Predavanje preko ZOOM platforme održao je gost predavač, dr. sc. Domagoj Vidović s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Na početku svoga izlaganja gosp. Vidović se osvrnuo na dubrovački dijalekt spomenuvši njegove tri glavne smjernice. Dubrovački se dijalekt tako može promatrati kao odnos između čakavskoga i štokavskoga, između standardnoga jezika i mjesnoga govora te kroz odnos romanstva i slavenstva. Naš predavač se također osvrnuo i na povijesni razvoj dubrovačkoga dijalekta istaknuvši kako se književnik Marin Držić služio čakavizmima i ikavskim govorom, a čakavica se na dubrovačkom području koristila i u vrijeme Ivana Gundulića.

Istaknut je jezični, prostorni i kulturološki kriterij za hrvatsku jezičnu pripadnost dubrovačkih književnika. Jezični su kriteriji genetskolingvistički (zapadna štokavština), kriterij međusobnoga razumijevanja s istočnohercegovačkim i bokeljskim govorima te kriterij identifikacije govornika. Vidović ističe da su Vladislav Menčetić, Nikola Nalješković i Dominko Zlatarić svoj jezik nazivali hrvatskim. S obzirom na prostorni kriterij autor se poziva na povijesne spise Konrada von Grünenberga, Evliju Čelebiju i Petra Andrejeviča Tolstoja. Najvažniji kulturološki kriteriji su pripadnost zapadnokršćanskoj i zapadnomediteranskoj kulturi kao i trojezičnost.

U nastavku izdvajamo zanimljivosti iz predavanja.

Vuk Stefanović Karadžić 1818. godine spomenuo je da "Srblji nemaju svoga pravoga jezika" dok je srpski pisac Jovan Skerlić 1835. godine spomenuo kako je dubrovačka književnost izvršila velik utjecaj na stvaranje nove hrvatske književnosti.

Podrijetlo dubrovačkih vlasteoskih rodova iz 1817. godine: iz Boke i Crne Gore bilo oko 27,78% rodova, iz Dalmacije i Hrvatske 8,73%, iz Albanije 7,14%, iz Srbije 3,17%, iz Grčke 2,38%, iz Mađarske i Francuske 1,59%, a iz Bugarske, Španjolske i Velike Britanije 0,79% vlasteoskih rodova.

Podrijetlo samih Dubrovčana te je godine bilo raznoliko. Čak 43,84% dolazilo ih je iz Bosne i Hercegovine, 34,62% iz Italije, 10,39% iz Dalmacije i Hrvatske, 2,33% iz Boke i Crne Gore te 2,13% iz Albanije.

Podrijetlo vlasteoskih rodova prema prezimenima:

iz Huma su Božinovići, Jablanići, Sankovići, Zamanje i Pikrarevići (Gučetići)

iz Boke kotorske su Bazilio, Buća, Držić, Goljebić i Kaličević

iz Bosne su Kosače, Kotromanići, Lovrići i Vukasovići. Iz Bara su Čepe, Gisla i Numali.

iz Ulcinja su Saruba i Vilano

od talijanskih prezimena u Dubrovniku su bila prisutna Alesio, Beno, Dunzi, Capitelli, Gadaldić i Ranjina.

Što se tiče današnjih prezimena, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji najčešće je prezime Matić, a za njim slijede Žuvela, Šeparović, Pavlović, Sršen, Jerković, Volarević, Jurković, Marinović i Radić.

U samome Dubrovniku najučestalije je prezime Pavlović, a za njim slijede Matić, Lučić, Radić, Raguž, Šimunović, Marić, Butigan, Prkačin i Njirić. Autor je ova prezimena uzeo kao mjerodavna u popisu stanovništva iz 2001. godine pri čemu je uspoređivao ova i dubrovačka prezimena iz 1948. godine.

Najčešće je prezime u Dubrovačkom primorju Radić, a za njim slijede Kraljević, Milić, Brbora, Kmetović, Matić, Šimunović, Perušina, Miljević i Bazdan.

U Konavlima po brojnosti prvo mjesto nosi prezime Čupić, a Deranja i Vidak su također među zastupljenijim prezimenima.

U Župi je vodeće prezime Miloslavić, u Stonu Franušić, u Trpnju na Pelješcu Roso, a na otoku Mljetu Stražičić.

U Orebiću je po brojnosti vodeće prezime Tolj, u Korčuli Botica, a u Veloj Luci Žuvela. Prezime Dragojević u Veloj Luci je drugo po brojnosti.

Dr. sc. Domagoj Vidović se osvrnuo na sam nastanak prezimena. Tako su prema osobnim imenima nastala prezimena: Đivanić, Đuraš, Đurđević, Gustin, Ivelja, Jelčić, Kristić, Matana, Tasovac, Brailo, Dabelić, Dabo, Daničić, Vidojević, Sambrailo, Rubin i Moretti.

Od naziva zanimanja nastala su prezimena: Butigan, Koncul, Konjevod, Kondrić, Serdarević i Stražičić.

Prema podrijetlu su nastala prezimena Rabušić, Rudinica i Špilar.

Talijanska su prezimena Butigan, Ferri, Koncul, Nardelli i Rossetti.

Turska su prezimena Hasan, Mujo, Serdarević, Hadžija i Marlais.

Albanska su prezimena Burum i Džono. Prezime Džono posjetilo nas je na Junija Palmotića. Grantz je npr. njemačko prezime dok je Halonja asimilirano finsko prezime.

Postoje i neka hibridna prezimena kao što su Barkiđija, Medi i Sambrailo.